HUMOR CLUB

JEDAN OD ONIH 1,200 000 RASELJENIH/RAZBACANIH DILJEM PLANETE
RATING: MA 18+ (It contains adult themes and curse language!)

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12 godina provedenih ovdje, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko Svijeta.

Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kazem da Ja njih vise necu zvat sa onog starog broja, nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to sto nemam nove raje, pa njima I ne moram javljat ovaj novi broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.

Jebe me i to sto sam ters. Sve mi smeta. Jebe me sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj mami. Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me I Havaji, jer se i mene jebe za Havaje. Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe I dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao vidim, da cu jos dugo, ostati samo skoro Amerikanac.
Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam, Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja.

Vrucina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od kojih sve teze disem. Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki predsjednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru. Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni i pomirljivi. Kad mi je tesko i kad mi se skupi, idem trosit pare - kupovat. Tako se ovdje prazni. Jebe me to sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne pisem i sto nemam motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Mozda me to najvise jebe.

Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke. Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati, Bosnjaci, Bosanci I Jugosloveni… oni sadasnji i prosli. Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebo me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to NIJE. Buducnost, sadasnjost i proslost me pravo jebu.

Gdje cu biti za godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovdje ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne. Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj telefona. Dosad me jos niko nije zvao. Nemaju ljudi vremena i para.

Ustvari, zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu - Ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju ovaj moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi TV ne kupujem. Koristim ovaj stari od 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me spijuniranje svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse jebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadic papira. Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati.

Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz I svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani I sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i historije. Jebe me prostor bivse Jugoslavije, sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje koje su nastale na tom prostoru. A jebala me I Jugoslavija prije. Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebu me I Rumunija i Bugarska koje ce uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. (Jebe me se sto Madjarska I dalje nema mora). Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po lopti.

Jebu me Americki Jevreji, koji rodjenu majku stavljaju na market za dolar. Ili malo vise. A i manje. Jebu me i americki krscani, gdje se svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me i americki muslimani sto se samo vade i pravdaju. Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozacima motora harly cija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. Jebu me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima.

Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji. To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u million dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markez. Jebu me i americki beskucnici, koje americki tinejdjeri ubijaju svakodnevno, k'o kerove po ulici. Jebe me I americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me sto nema Boema. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me I ovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina. Jebe me americki lazni moral i sto svaki dan mogu vidjet' zenske gole sise na televiziji.

Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebu me I ta pila i te sise, svjedno je. Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi. Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti. Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe. Jebe me prica o nasim kamiondjijama sto mlate lovu i pisaju u boce od gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest. Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.Jebu me bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez akcenta. To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto znam napamet puno toga sto je on napisao.

Jebe me to sto pokusavam biti duhovit, da makar druge nasmijem kad vec sebe ne mogu…a njih se jebe.

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako, mijesaju se utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Dave se I osporavaju neprestano.